Manje je više

Kao i u brojnim drugim slučajevima, i kod oproštajnog govora vrijedi da je manje-više. Koliko god da Vam se čini da Vam je lako svesti nečiji život na jedan list papira, jer ste pokojnika dobro poznavali, čim ih počnete ispisivati, vidjet ćete koliko je zahtjevno napraviti izbor najvažnijih osobina, djela, događaja… A to je, zapravo, uz iskrenost, glavna odlika pamtljivog i dostojanstvenog oproštajnog govora.

Pretjerivati ne smijete ni u iznošenju svojih emocija, a posebno treba paziti da ono što i kako govorite ne stavi Vas u prvi plan. Sva pažnja oproštajnog govora treba biti usmjerena na onoga koji nije više s nama, a poželjno je da pruži i utjehu tugujućoj obitelji te bližnjima. Zato, kada napišete nekrolog, pročitajte ga nekolicini osoba i zamolite ih za objektivno mišljenje. Teško je pisati kada su emocije jake, stoga će drugo mišljenje i eventualne korekcije od strane nepristranog slušača dati Vašem djelu potrebnu dozu odmjerenosti.

Ujedno, ovo je prikladan način da si pokušate predočiti kako će u stvari Vaše riječi na ispraćaju zaživjeti, na kojim mjestima trebate činiti stanke, koje detalje jače naglasiti, kao i koji dijelovi će vam biti iznimno osobni pa time i posebno emotivni. Ukoliko prilikom ovih čitanja utvrdite da ipak nećete biti u mogućnosti održati svoj govor s dužnim pijetetom prema pokojniku i prisutnima te kako biste se mogli slomiti, važno je da to osvijestite da se ne bi doveli u neželjenu situaciju na samoj ceremoniji. Govor na ispraćaju bolje je tada da umjesto Vas pročita neka druga osoba.